Ingvinalna kila je defekt u strukturi preponskog kanala kroz koji anatomski prolazi spermatična vrpca kod muškaraca, odnosno materična veza kod žena. Precizan podatak o prevalenci bolesti nije poznat ali se smatra da je reparacija ingvinalne kile jedna od najčešćih hirurških intervencija širom sveta. Ingvinalne kile su znatno češće kod muškaraca. Poznato je da čak jedna trećina bolesnika koja ima ingvinalnu kilu može da razvije i kilu sa suprotne strane. Broj bolesnika sa ingvinalnom kilom značajno raste nakon pedesete godine života.
Glavni faktor u razvoju ingvinalne kile je urođena slabost vezivnog tkiva koja se ogleda u izmenjenom odnosu kolagena tipa I i III, što je dokazano eksperimentalnim studijama. S toga, kod osoba čiji bliski članovi porodice imaju kilu, verovatnoća da se razvije kila raste do 8 puta. Faktori koji dodatno doprinose razvoju kile su gojaznost, pušenje, opstruktivna bolest pluća, kašalj, hronični zatvor. Fizički napor i vežbanje nisu jasno dokazani kao faktori koji doprinose razvoju kile.
Ingvinalne kile se dele na indirektne i direktne. Indirektna kila se razvija kroz unutrašnji otvor ingvinalnog kanala, spušta se kroz sam kanal, prateći spermatičnu vrpcu do spoljašnjeg otvora kroz koji može proći sve do mošnica (skrotuma). Direktna kila se razvija na zadnjem zidu ingvinalnog kanala koga čini transverzalna fascija, direktno se probijajući kroz ingvinalni kanal i njegov spoljašnji otvor, sve do skrotuma.